ANALIZA

Đukanović se povlači bez borbe i nema hrabrosti da izađe na crtu Mandiću i Spajiću?

Od trenutka kada je predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović donijela Odluku o raspisivanju izbora za Predsjednika Crne Gore za 19. mart 2023. godine, danima su u javnosti pominjana imena potencijalnih kandidata iz demokratskih snaga. U subotu je poslanik Demokratskog fronta Jovan Vučurović jasno kazao da će lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić na predsjedničkim izborima biti kandidat DF-a, dok je predsjedništvo Pokreta Evropa sad, nakon obavljenih širih konsultacija, sinoć jednoglasno donijelo odluku da na predstojećim predsjedničkim izborima kandiduje lidera Pokreta Milojka Spajića.

Đukanović – Foto: Filip Filipović/ADRIA

Poslije serije poraza na lokalnim izborima širom Crne Gore u 2021. i 2022. godini, predsjednik DPS-a Milo Đukanović se ponašao kao da se na političkoj sceni nisu desile “tektonske promjene“, a nerijetko se dešavalo da rezultate tih izbora nije ni komentarisao, kao u poslednjem slučaju nakon lokalnih izbora 23. oktobra prošle godine. Iako je najavljivao veliki povratak svoje lažne stranke na vlast, obećavajući svojim preostalim pristalicama da “ima pobjedu u džepu“, građani su masovnim glasanjem za demokratske snage jasno izrazili stav da ne žele “povratak na staro“.

DPS se nalazi na istorijskom minimumu podrške, ali i pored te činjenice koja je očigledna i samom Đukanoviću, demokratska javnost je sa pravom pretpostavljala da nije realna mogućnost da se odlazeći predsjednik povuče sa “bojnog polja“ bez borbe. Godinama unazad se spekulisalo da međunarodni faktor vrši pritisak na Đukanovića da se povuče sa javne scene, sa državnih i partijskih funkcija, a to pitanje je u više navrata u poslednjih godinu dana potencirao i premijer Dritan Abazović. Đukanović je ponavljao svoj ranije poznati stav da će odluku o tome donijeti sam, te bez obzira na to da li postoje ti pritisci ili ne.

Potencijalnu kandidaturu mu dodatno otežava i najava iz SDP-a da su spremni jedino da podrže “nedstranačkog kandidata“, te da u slučaju nepostojanja dogovora o istom, na izborima će imati kandidata iz svojih stranačkih redova. Poslednja istraživanja javnog mnjenja su jasno pokazala da Đukanović u slučaju da istupi kao kandidat svoje stranke nema čak podršku ni svih preostalih pristalica. Naime, po istraživanju CEDEM-a, objavljenom krajem decembra prošle godine, DPS bi podržalo 27,7 odsto građana, a Đukanovića oko 24 odsto. Po istom istraživanju lideri pokreta “Evropa sad“ Spajić i Milatović su najbolje ocijenjeni političari u Crnoj Gori.

U danima pred nama ostaje da vidimo da li će se Đukanović sa “političkog bojišta“ povući bez borbe ili ipak smoći hrabrosti da istupi kao kandidat svoje stranke i njen višedecenijski, neprikosnoveni šef. Ako su lideri DF-a i pokreta “Evropa sad“ Mandić i Spajić već najavili svoje kandidature, najmanje što očekuju preostale pristalice Mila Đukanovića jeste da im izađe na crtu 19. marta.