Badnje veče: Hercegovačka sela još uvijek čuvaju stare običaje

Stari običaj je da na Badnji dan treba unijeti u dom Badnjak, drvo koje se siječe ujutru, a unosi se u dom uveče i loži se u vatru. Badnje drvo unosi se tri puta i po običaju to radi najmlađi muškarac u kući uz pozdrave: „Dobro veče, čestita vam večerašnja veče“. Stariji ga zasipaju žitom i uzvraćaju pozdravom: “ I tebi večerašnja i svaka unaprijed ako Bog da!“.

U dom se unosi slama kao simbolično podsjećanje na rođenje Hrista u Vitlejemskoj pećini. Slama se prostire na pod, ispod stola, ili se na nju ređaju posna jela, a jedan od najlepših oblika je pijukanje.

Ovaj stari običaj podrazumijeva da prilikom unošenje slame neko od starijih imitira kvocanje, a djeca idu za njim i pijuču. Djeca sjedaju na slamu igraju se, a pijukanje simbolizuje traženje darova.

Onda roditelji poklanjaju deci slatkiše, daju im parice, voće i razne darove. Simbolika ovog običaja je sasvim jasna: kao što kvočka prikuplja svoje piliće pod krila, gde ih grije i čuva, tako isto roditelji brinu o svojoj djeci, a Hrist o svim ljudima.

Ovaj običaj simbolizuje i blagostanje u kući, kao i množenje dobra, ljubavi i sloge u porodičnom domu. Još jedan zanimljiv običaj jeste paljenje svijeće na trpezi koja simbolizuje svjetlost koju je Isus Hrist donio u svijet, ali i svjetlost koja će obasjati dom.

U hercegovačkim selima do danas je zadržan i običaj vezan za zdravlje stoke i rodnu godinu. Domaćice na Badnje veče pripremaju pogaču, sirište, “nožice” , sir i svijeće koje unose u štalu. Ovce prolaze između dvije svijeće koje predstavljaju svjetlost koju Isus Hristos donosi svojim rođenjem, a nožice (makaze za šišanje ovaca) simbolizuju želju i molitvu domaćina za zdravlje stoke. Grumen sira nagovještava punu kuću mlijeka, sira, kajmaka.